U istraživanju koje smo proveli na preko 4.000 liječnika i stomatologa, njih 41% navelo je da konstantno rade predugo i da imaju ozbiljan problem s ravnotežom između posla i privatnog života. Ta brojka izgleda „razumno”, dok ne razgovarate s onom drugom polovicom koja nije sudjelovala u istraživanju, jer jednostavno nije imala vremena ispuniti upitnik. U praksi, „work/life balance” za vlasnika ordinacije ne postoji kao statička pojava. Ne postoji savršena podjela između osam sati posla i osam sati odmora. I tko god vam to prodaje kao koncept, vjerojatno vam prodaje i seminar za naglo bogaćenje preko noći. Ali ono što postoji, i što se može izgraditi, jest ordinacija koja ne upravlja vašim vremenom i životom. Ključna pogreška je pretpostavka da je rješenje raditi manje. Rješenje nije raditi manje. Rješenje je raditi drugačije. Moja definicija zamke u kojoj najveći broj vlasnika prakse provede cijeli radni vijek glasi – to je zamka najbolje plaćenog zaposlenika u vlastitoj ordinaciji. Izgleda kao uspjeh. Plaća je tu, prihodi su tu, reputacija je tu. Ali svaki sat koji zaradite, morate biti osobno prisutni. Svaki.
Ako biznis može rasti samo kada vi osobno radite više — nije riječ o biznisu. Riječ je o samozapošljavanju s dobrim uvjetima rada. Cijela se priča svodi na odnos između vremena i novca.
Postoje ustvari tri razine tog odnosa. Na prvoj, svoje vrijeme mijenjamo za novac – što rade i umjetnik i operater. Na drugoj, novac mijenjamo za vrijeme – to je razina vlasnika koji koristi poluge. Na trećoj, novac mijenjamo za novac – to je razina investitora. Najveći broj zdravstvenih profesionalaca zaglavi na prvoj razini cijeli radni vijek, jer nikada nisu izgradili poluge koje omogućuju drugu. A poluga je u biznisu sve.
Najveća poluga vlasnika su drugi ljudi – ljudi sposobniji od vas u onome što im povjerite. Sljedeća su sustavi – sve što se u vašoj ordinaciji događa više od tri puta treba imati definiranu proceduru, jer bez nje svaki put sve kreće ispočetka i troši vašu energiju. Treća je kapital – pametno ulaganje novca u stvari koje stvaraju vrijeme za vas. Arhimed je davno rekao: „Dajte mi oslonac i dovoljno dugačku polugu — i pomaknut ću Zemlju.” Vlasnik to zna. Operater to ne koristi.
Odvojite sat vremena i izračunajte koliko vrijedi vaš radni sat. Nije teško: od godišnjih prihoda oduzmite sve troškove poslovanja, uključujući i plaću koju si isplaćujete svaki mjesec, pa rezultat podijelite s brojem radnih sati u godini. Većina zdravstvenih profesionalaca brzo dođe do brojke od nekoliko stotina eura po satu. Ponekad i značajno više. Ako vaš sat vrijedi 300 eura, koliko je zapravo skupo kada sami sređujete skladište koje bi netko drugi napravio bolje od vas za 10 eura po satu? Koliko je skupo kada vi osobno pripremate narudžbe potrošnog materijala, nazivate pacijente koji otkazuju termine ili lektorirate poruke na Instagramu? Računica je neumoljiva — kada vi osobno potrošite sat na zadatak koji bi netko drugi napravio za 20 eura, niste uštedjeli 20 eura. Izgubili ste 280 eura. Moj je mentor Keith Cunningham davno rekao: „Ne postoji gora poslovna razmjena od one u kojoj svoje vrijeme mijenjate za novac.” Previše sati u ordinaciji nisu problem radne etike. Oni su simptom nedostatka poluge — i manjka svijesti o tome koliko vaše vrijeme zapravo vrijedi. Vaš je posao kao vlasnika graditi ordinaciju koja može raditi bez vas — ne zato da biste se izvukli iz nje, nego zato da biste u njoj mogli biti prisutni svjesno, a ne iz nužde. Ordinacija u kojoj ste prisutni iz nužde vas konzumira. Ordinacija u kojoj ste prisutni iz vlastitog izbora vas ispunjava i hrani. Razlika je u odnosu prema vremenu.
I nema tog rasporeda koji će taj odnos promijeniti – jedino ga mijenja poluga.
