Nedavno sam pričao s jednim dragim prijateljem, koji mi se požalio da već tri tjedna čeka da mu se dovrši registracija nove tvrtke, kako bi mogao započeti s poslovanjem. Pokretanje svake nove tvrtke započinje preuzimanjem osobnog rizika. Većina ljudi u ovoj fazi ima postojeći posao koji u nekoj mjeri zadovoljava njihove potrebe – dakle imaju posao, a ne biznis.
Da bi prijatelj iz moje priče uspio, mora na samom početku uočiti razliku između potreba njegovog biznisa i njegovih osobnih potreba. Nakon osnivanja, njegova tvrtka ulazi u utrku za opstanak na tržištu. On predstavlja “vojsku” koja ima samo jednog vojnika i cilj ove faze je da preživi i naraste. Mora rasti što je moguće brže, jer će imati cijeli niz troškova koje će njegov tek pokrenuti biznis morati podmirivati.
Ako preživi ovu fazu, njegov će biznis biti kao “dijete koje je tek prohodalo” – svi mi koji imamo djecu, znamo kako je to izgledalo. I dalje se borimo za opstanak, ali sad već imamo dovoljno prihoda da možemo zaposliti druge, da obavljaju stvari koje smo do tog trenutka radili samo mi. Za sve ključne odluke se još uvijek pita mog prijatelja (vlasnika), koji uz zadatak da upravlja poslovanjem tvrtke, treba upravljati i ljudima – gdje se vrlo često događaju krize jer smo u situaciji da gradimo tim. Zapamtite da svaka “drama” znači neplanirani trošak za poslovanje.
Jedina nagrada koju moj prijatelj ima u ovoj fazi je ponos i zadovoljstvo da je počeo stvarati zalog za svoju bolju budućnost. Ono što slijedi u sljedećoj fazi je biznis koji je poput “tinejdžera”. Priljev novaca uglavnom više nije kritičan, zaposlenici su sve profesionalniji, ali je posao organiziran oko ljudi, a ne zadataka.
Prodaja kontinuirano raste, ali često ne vodimo dovoljno računa o profitabilnosti poslovanja – i sam još uvijek bolujem od ovog sindroma. Nedostaje nam poluga izgradnje strukture, procesa i sustava. Mogući problemi se pojavljuju na horizontu. Iako ima menadžere u tvrtki, moj prijatelj još uvijek vodi glavnu riječ kad su odluke u
pitanju. Ako preživi ovu fazu, ulazi u razdoblje poslovne “adolescencije”, gdje se na neki način iznova
definira puno ključnih stvari u poslovanju. Moj se prijatelj ima priliku fokusirati, uozbiljiti i stvoriti
zreli identitet svoje tvrtke. Fokusira se više na stvari koje ne bi trebao raditi, počinje mjeriti, kontrolirati i sustavno razvijati svoje poslovanje. Cilj ove faze je ukloniti višak.
Menadžeri koje je zaposlio su iskusni i nije im ovo prvi posao. Dovoljno su odgovorni i sposobni da samostalno odlučuju, pa moj prijatelj više nije jedina ključna osoba za donošenje odluka. Iako prihodi mogu padati, profitabilnost raste i priljev gotovine više ne predstavlja problem. Sljedeća faza je ona kojoj teže sve tvrtke na tržištu – faza maksimiziranja rezultata i zrelosti. No da bi sa svojim biznisom došli do te faze, moramo preživjeti sve ovdje opisane prethodne faze.
Zapamtite 20% novih tvrtki propadne u prvoj godini, 30% propadne u drugoj, a 50% propadne u prvih 5 godina.
